Povijest

Rovinjsko je područje, prije no što je postalo dijelom Rimskog Carstva pod nazivom Castrum Rubini, bilo ilirsko naselje plemena Histra. Lociran na mjestu današnje crkve sv. Eufemije, nekad crkvice sv. Jurja, postaje Ruigno, Ruginio, Ruvigno i preživljava razorne napade Vizigota, Huna i raznih drugih osvajača. Na rovinjskom otoku (koji 1763., popunjavanjem kanala, postaje poluotok), pokraj prirodne zaštite od visokih stijena, uzdižu se prve zidine.

Nakon bizantinske vlasti Rovinj je najprije pod vlašću Longobarda, a od 788. godine pod franačkom vladavinom. Godine 966. Rovinj je pripojen Porečkoj biskupiji kad Karlo Veliki priznaje upravu akvilejskog patrijarha. Do tada je Rovinj pripadao pulskoj diocezi.

Godine1283., slijedeći primjer Poreča, Novigrada i Umaga, Rovinj se priklanja Veneciji, jakoj morskoj sili koja sjeverni Jadran želi pretvoriti u Mletački zaljev. U to vrijeme, tijekom borbi protiv Turaka, učvršćuju se gradske zidine, koje postoje još i danas, a nakon pada Venecijanske Republike 1797. godine, uspostavlja se demokratska vladavina kratka vijeka jer već 1813. Rovinj postaje dijelom Austro-Ugarske Monarhije sve do Prvoga svjetskog rata, kada prelazi pod talijansku vlast.

Nakon kapitulacije Italije 1943. grad okupiraju Nijemci. Godine 1947. predan je Jugoslaviji u čijem sastavu ostaje do 1991. godine, kada je osnovana država Hrvatska.

Kulturno povijesne znamenitosti

Današnji stari grad nalazi se na nekadašnjem otoku koji je bio opasan zidinama. Prvi arheološki tragovi života datiraju iz brončanog doba, a stari se grad počeo razvijati u 3. stoljeću. Početkom 18. stoljeća grad se širi izvan gradskih zidina na kopno, a kanal između otoka i kopna je 1763. godine zatrpan. Rovinj je imao sedam vrata, od kojih su troja sačuvana do današnjih dana: Vrata sv. Benedikta, Portica i Vrata sv. Križa. Ograničen prostor uvjetovao je gradnju uskih kuća i ulica te malenih trgova. Upravo je zbog tih osebujnih karakteristika 1963. stari grad proglašen spomenikom kulture.

Najveći spomenik u gradu, crkva sv. Eufemije, barokna je građevina venecijanskog stila obnovljena između 1725. i 1736. godine. Zvonik je replika zvonika crkve sv. Marka u Veneciji, a dizajnirao ga je milanski arhitekt Alessandro Monopoli. Gradnja je počela je 1651. i trajala je 26 godina. Na vrhu zvonika nalazi se veliki bakreni kip Svetice koji je postavljen u 1758. godini nakon što je grom uništio prijašnji drveni kip. Sa zvonika se pruža predivan pogled na cijeli grad i okolicu.

Na južnom uglu nekadašnjih gradskih zidina, u blizini palače Califfi, na gradskom trgu, nalazi se toranj izgrađen u 12. stoljeću, pretvoren u sat u 19. stoljeću s mletačkim lavom, simbolom Serenissime. Na istom se trgu nalazi i mala fontana.